Zivotopis Znamenitih Hrvata

Bruno Busic

Po svom značenju u borbi za slobodnu Hrvatsku, u novijoj se hr­­vatskoj politićkoj povijesti ističe Bruno Bušić, poznat kao Bruno Ante Bušić – književnik, povijesni istraživač, novinar i polemičar, hr­­vatski rodoljub i re­vo­lu­cionar, nacionalni borac i mučenik. Čitavo ži­votno djelovanje Brune Bušića – od najmlađih dana, kad je bio pun mladenačkih rodoljubivo-revolucionarnih ideala, pa do for­mi­ra­­ne dobi, kad je sredinom šezdesetih godina završio fakultet i kad je u hrvatskoj javno­sti u domovini, a pogotovu izvan domovine došao do izra­žaja prikazivanjem u novinskim člancima poli­tičko-dru­štve­ne, go­spodarske i opće stvarnosti hrvatskoga naroda u tota­litarnoj ko­mu­nističkoj i velikosrpskoj jugoslavenskoj državnoj zajednici, a i kad je nešto kasnije svojim političko-programatskim radom u emi­gra­ciji i iseljeništvu postao jedan od najpoznatijih za­govornika hr­vat­ske nacionalne slobode revolucionarnim putom – bilo je u pro­gra­mu stvaranja slobodne, demokratske i nezavisne hr­vatske države uspostavljene g. 1990./1991. Bušićeva mučenička smrt u Parizu g. 1978., u četrdesetoj godini života, posebno je ugrađena u temelje su­­­­verene Republike Hrvat­ske.

Osnovnu školu Bruno je Bušić pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim g. 1946. – 1950. Prvi je razred završio s ocjenom vrlo dobar, a drugi, treći i četvrti razred s ocjenom od­ličan.5

Nakon završena osnovnog školovanja u Vinjanima Donjim Bušić je pohađao nižu gimnaziju u Imotskom g. 1950. – 1954.6 Prvi razred niže gimnazije završio je s odličnim uspjehom. Iz svih predmeta imao je odlične ocjene. Te školske godine Bušić je zbog od­­lič­noga uspjeha u učenju i primjerenoga vladanja dobio četiri pohvale od razrednog vijeća (13. studenoga 1950., 13. siječnja, 31. ožujka i 11. lipnja 1951.) i jednu pohvalu od nastavničkoga vi­jeća (16. stu­de­noga 1950.), a u razrednom je imeniku upisana primjedba: “Bi­s­tar, marljiv i miran.”7 Drugi razred završio je također s odličnim us­pjehom. U razrednom imeniku zapisano je: “Učenik je bistar, mar­ljiv, miran i uredan.”8 I treći razred završio je s odličnim us­­pje­hom, a zbog od­ličnog učenja i dobrog vladanja pohvaljen je 15. si­ječnja 1953. od Nastavničkog zbora i 15. lipnja 1953. od Ra­z­re­d­nog vijeća. U ime­ni­čkoj primjedbi stoji: “Učenik je solidnog znanja. Marljiv i uredan u radu. Zbog govorne poteškoće ne može pokazati neki veći uspjeh u ovoj školi.”9 Četvrti razred niže gimnazije završio je s vrlo dobrim us­pje­hom uz ovu primjedbu u razrednom ime­niku: “Inteligentan i mar­ljiv. Postigao bi i bolje rezultate, ali zbog govorne mane mu je otežano. Vladanja pri­mje­re­nog.”10

Budući da je Bušić imao urođenu poteškoću u izgovaranju, otac ga je želio usmjeriti u struku u kojoj bi mu taj nedostatak bio manji problem. Stoga je Bušić, nakon završetka osmogodišnjeg ško­lo­va­nja – umjesto nastavka školovanja u gimnaziji u Imotskom – ško­lo­va­­nje nastavio u jesen g. 1954. u Srednjoj šumarskoj školi u Kar­lo­v­cu, Rakovac 2. Međutim, u toj školi nije ostao dugo; ispisao se je 25. rujna 1954. i vratio u rodno mjesto.11 Dalje školovanje nastavio je u gimnaziji u Imotskom.12 Peti razred gimnazije završio je u li­­­pnju 1955. s vrlo dobrim uspjehom, a 18. lipnja 1955. “za vr­lo do­bro učenje i odlično vladanje” dobio je pohvalu Razrednog vijeća. U primjedbi o učeniku za nj se kaže: “Samostalno prilazi učenju i nastoji da postigne što širu kulturu i znanje, odnos prema radu vrlo pra­vi­lan, vladanja korektnog.” Uz napomenu o govornoj mani kaže se da “dnevno pješači 8 km”.13 I šesti razred gimnazije završio je s vrlo dobrim uspjehom. U razrednom imeniku za tu godinu sto­ji pri­mjedba: “Vrijedan je i bistar. Pristojnog vladanja.”14 Sedmi razred gimnazije završio je s dobrim uspjehom.15 Budući da je kao učenik osmog razreda gimnazije 13. studenoga 1957. bio “udaljen iz škole po čl. 27., točki 12. Pravila o vladanju učenika… radi organiziranja nacionalističke organizacije među učenicima”,16 školovanje je na­sta­vio šk. god. 1959./60. u Splitu.

Bravo Monika, odusevila si me postom...morat cemo pronaci vise ovakvih biografija

Blago Zadro

Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u Donjim Mamićima - Ledinac, općina Grude u Hercegovini. Obitelj se 1954. seli u Borovo Naselje, industrijsku četvrt Vukovara gdje Blago završava osnovnu i srednju školu te se zapošljava u Kombinatu 'Borovo'. Ženi se Katicom s kojim ima tri sina Roberta, Tomislava i Josipa.

Nakon prvih izbora politički se aktivira i postaje prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se uključuje u organiziranje obrane. Do pogibije osobno vodi akcije koje zaustavljaju prodore JNA na Trpinjskoj cesti.

Od trojce sinova dvojca najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert kasnije je nestao u borbama kod Kupresa.

Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na vukovarskome Novom groblju 16. listopada 1998 nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto '98 zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju.

Danas njegovo ime nosi Zapovjedno stožerna škola 'Blago Zadro'.

di je moj životopis?

Stavi ga...

Monika je zadužena za to.

Dado, tribam podatke tvoje broj cipela itd.

ma tako si lijepa da zaslužuješ moj broj mobitela

Članovi Bugojanske skupine


1. Ambrozije Andrić, r. 10. 12. 1939. u Tuzli, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići kod Omiša;

2. Adolf Andrić, r. 4. 3. 1942. u Tuzli, poginuo 26. 6. 1972. na planini Raduši kod Gornjeg Vakufa;

3. Pavao Vegar, r. 10. 11. 1939. u Vašarovićima pokraj Ljubuškog, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići kod Omiša;

4. Ilija Glavaš, r. 8. 12. 1939. u Lužanima pokraj Gornjeg Vakufa, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

5. Đuro Horvat, r. 12. 4. 1939. u Palinovcu pokraj Čakovca, zarobljen 2. 7. 1972. kod Jablaničkog jezera, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;

6. Vejsil Keškić, r. 25. 6. 1939. u Maloj Peći pokraj Bihaća, zarobljen 29. 6. 1972. u blizini Prozora, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;

7. Viktor Kancijanić (Kocijančić), r. 15. 3. 1945. u Tinjanu pokraj Pazina, ubijen 2. 7. 1972. kod Raduše;

8. Petar Bakula, r. 3. 2. 1947. u Rastovači pokraj Posušja, ranjen 15. 7. 1972. na brani Peruča, kasnije zacijelo likvidiran;

9. Ludvig Pavlović, r. 9. 4. 1951. u Vitini pokraj Ljubuškog, zarobljen prije prelaska ostatka grupe u Hrvatsku, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., pomilovan, 20 godina robije, pod sumnjivim okolnostima poginuo kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA 18. 9. 1991. u Studenim Vrilima, na cesti između Tomislav Grada i Posušja;

10. Mirko Vlasnović, r. 19. 8. 1932. u Zemuniku Gornjem, predao se u rodnom selu 28. 7. 1972., osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;

11. Ilija Lovrić, r. 1945. u Varvarima pokraj Prozora, poginuo 1. 7. 1972. u blizini Varvara;

12. Filip Bešlić, r. 16. 3. 1936. u Rastovači pokraj Prozora, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

13. Stipe Ljubas, r. 21. 9. 1951. u Đakovu, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

14. Vlado Miletić, r. 1946. u Ograđeniku pokraj Čitluka, poginuo 13. 7. 1972. kod sela Pribić kraj Livna;

15. Vinko Knez, r. 26. 1. 1953. u Viškovcima pokraj Požege, poginuo 27. 6. 1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;

16. Ivan Prlić, r. 8. 11. 1951. u Sovićima pokraj Gruda, zarobljen 26. ili 27. 6. 1972. i zacijelo kasnije likvidiran;

17. Nikola Antunac, r. 1950. u Karlovcu, poginuo 27. 6. 1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;

18. Vilim Eršek, r. 20. 10. 1939. u Žigrovcu pokraj Varaždina, poginuo 27. 6. 1972. kod sela Rumboci;

19. Vidak Buntić, r. 28. 1. 1942. u Ograđeniku pokraj Čitluka, predao se 25. 7. 1972. između Zagvozda i Žeževice, zacijelo kasnije likvidiran

dado, jesi li to mene nasa zezat? tststs

tko kaže da zezam?

Suoer Moni, nas Bruno

e Mare nas Bruno! Ajde molin te stavi pod citat ono od Brune sto si vec jednom postavila kod nas na HL

... Moni nije to bilo u HL nego u onoj Grupi gdje me je Moderator izbacijo radi Konkurencije To je bila ona tema o Korupciji Dr. Sanader-a.

a ma nu u pravu si, kad si napala sanadera da tada si to pisala. aj ubaci nam i tu!

Monika svaka čast super napravljeno

Dr. IVan Protulipac je prva zrtva jugoslavenskog drzavnog zlocinackog stroja u inozemstvu, bio je osnivac Orlovske i Krizarskekatolicke organizacije za mladez u Kraljevini Jugoslaviji.

Roden je 04. srpnja 1899. godine u Karlvocu (Hrnetic), gdje je zavrsio osnovnu skolu i gimnaziju. U Zagrebu je studirao pravo i bio promoviran ucast doktora prava. Kad je 16.prosinca 1923. godine osnovan tirvatski orlosvki zavez u Zagrebu, dr. Protulipac je sa 24. godine zivota izabran predsjednikom svih hrvatskih Orlova. Na tom polozaju je ostao do zabrane orlovske organizacije koncem 1929. godine. Pocetkom 1930. godine susoniva veliko Krizarsko Bratstvo, te je do 1931. do 1938. godine njegvo predsjednik. Zbog svojih humanistickih i hrvatskih rodoljubnih opredjeljenja vise puta je zatvaran u Kraljevini Jugoslaviji.


Dr. Ivan Protulipac ubijen je 31.sijecna 1946. godine u Trstu.

O.Bozidar Nagy, jedan od obnovitelja Velikog krizarskog bratstva u Hrvatskoj, zapisao je o dr. Protulipcu:
"Dr. Protulipac bio je vec dosao do Rima i bio je na sigurnom. Ondje je bio proveo dva mjeseca. Medutim, cuvsi kako mnogi nasi ljudi bjeze vratio se natrag u Trst da pomaze nasim ljudima. Imao je namjeru osnovati i jedno transportno poduzece od cije bi dobiti pomagao nasim ljudima. I stoga se slobodno moze reci da je poginuo stvarno kao mucenikljubavi prema svome narodu"

Dado, cekam podatke pa da stvorim neki tvoj zivotopis onako u kratkim crtama

Roden 29.10.1909 u Drinovcima, od oca Petra i majke Marije r. Marinovic.

Gimnaziju ucio na Sirokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru 1930-1932. i u Lillu 1932-1934. filozofski fakultet u Zagrebu. 1933-1938.

U Franjevacki red stupio 29.VI.1927 na Humcu, zavjetovan jednostavno 01.VII.1928., vecano 03.VII.1931. Za svecenika zareden u Fontenay-u (Francuska). 16.VII.1933.

1934-1935. kaeplöan na Sirokom Brijegu
1938.-1942. profesor na Sirokom Brijegu
1942.-1945. nacelnik u Ministarstvu pravosuda i bogostovlja u Zagrebu

27.svibnja 1945. objesen u Zagrebu.

Knjizevno i suvremeno vrlo naobrazen. Izvrstan pisac knjizevnih studija. Borio se umom i perom za slobodu svoga naroda.

Veliki rodoljub i borac za hrvatska prava.

Koliko se osjecao nevinim, svjedoci cinjenica da je nakon upada partizana u Zagreb ostao u kuci, racunajuci da nema na sebi nikakve krivice i da se nema koga bojati.

Uza sve duznosti koj je obavljao u Ministarstvu bogostovlja, nimalo nije zanemarivao svoje redovnicke duznosti. Slobodno vrijeme provodio je s bracom hrvatske franjevacke provincije medu kojima je ostao u dragoj uspomeni.

Fra Bruno-Silvo Adamcik

Roden 30. prosinca 1908. u Konjicu, zupa Konjic, od oca Ivana Adamcika ime Majke je nepoznato

Osnovnu skolu zavrsio u Konjicu, srednju 1921.-1929. na Sirokom Brijegu, Bogosloviju 1929.-1932. u Mostaru i 1932./1933. u Breslawi, Muzicku akademiju u Bratislavi, Filozofski fakultet 1935.-1939. u Bratislavi.

Vojsku sluzio od 10. svibnja 1932. do 17. studenoga 1932. u Mostaru.

Dekretom Provincijalata Hercegovackih Franjevaca postavljen za profesora na Franjevackoj klasicnoj gimnaziji na Sirokom Brijegu. Sluzbu nastupio 10.IV.1941. U Franjevacki red stupio na Humcu, 29.IV.1928. Zavjetovan na Humcu, 30.VI.1927. Za svecenika zareden 11.XII.1932. u Mostaru.

Odan svome profesorskom glazbenom zvanju. Mladenacki poletan. Poginuo u Marsu smrti poslije 15.V.1945.

Krasilo ga je franjevacko veselje. Od svojih daka nastojao je dobiti povjerenje i naklonost glazbi. Daci su ga posebno cijenili. Znao je nadici prirodne i materijalne razlike. U susretu s ljudima bio je vrlo elegantan i cijenen kao ozbiljan i discipliniran fratar.

Ooo .. Monika .. Jako lijepo .. Potrudila si se , vidi se .. Svaka čast i hvala na trudu , samo tako !!!

Hvala Petra i Alky, znaci ja mogu tim putem nastavljati? Ima jos puno toga za napisat!

Naravno da mozes .. Ne da mozes nego moras .. Hahaha .. Svima ce biti drago ..

Taman sam i ja to htjela reć ali me Alen preduhitrio.