Zivotopis Znamenitih Hrvata

Fra Marko-Nikola Dragicevic

Roden 17.II.1902. u Medugorju, od oca Andrije i majke Ruze r. Martinac.

Gimnaziju svrsio na Sirokom Brijegu, bogosloviju 1925.-1929. u Mostaru, filozofski fakultet zavrsio i polozio diplomski ispit iz klasicne filologije na sveucilistu u Fribourgu (Svicarska), 1934., gdje je i doktorirao iz iste struke 1935.

U Franjevacki red stupio 08.VII.1922. Jednostavne zavjete polozio 09.VII.1923., svecane 10.VII.1926. Za svecenika zareden u Bernay-u (Francuska), 20.V.1928.

Od 1935. do 1945. profesor na Franejvackoj klasicnoj gimnaziji na Sirokom Brijegu.

Dizertacija: Essai sur le caractere de Lettres de Pline le Jeune.

11.veljace 1945. odveden od oltara u Izbicnu i poslije toga ubijen.

Bio je osoba izvanredne inteligencije i cista karaktera. Ostro je pazio na disciplinu. Savrseno je poznavao staru latinsku i grcku knjizevnost. Umro je mucenickom smrcu.

Mlad i reva profesor, klasicno u ujedno europski suvremeno naobrazan.

Vrstan profesor koji nije dopustao uceniku propasti iz njegova predmeta.

Bio je mio u drustvu.

Kao drugi magister u sjemenistu poznavano je svakog dana i sve njihove ocjene, te je znao koga treba pohvaliti, a koga opomenuti.

Monika moram te i sad pohvalit jer sam stvarno oduševljena koliko truda u ovo ulažeš

Monika, Monika... stvarno si cool

Također pohvale i od mene .. Svaka ti čast ..

Hvala vam, to mi samo daje podporu da nastavljam a ovome nazalost jos dugo nije kraj i poslje toga nastavljam sa mucenicama sto su ubijeni od UDBE! Pa nek se ne zaboravlja!

Fra Brno-Frano Smoljan

Roden 03.X.1884. u Rodocu, z. Mostar, od oca Nikole i majke Luce r. Cvitkovic.

Osnovnu skolu ucio u Mostaru, gimnaziju na Sirokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Paderbornu (Njemacka). Francuski jezik ucio u Neuchatelu (Svicarska).

Vojsku nije sluzio.

U Franjevacki red stupio na Humcu, 25.VIII.1901. Zavjetovan jednostavno 25.VIII.1902., svecano 31.VIII.1905. Za svecenika zareden u Wiedenbrücku (Njemacka), 10.IV.1908.

1908.-1910. Kapelan i kateheta na Sirokom Brijegu

1910.-1922. nastavnik u gimnaziju na Sirokom Brijegu

1922.-1925. tajnik provincije u Mostaru

1925.-1931. zupnik u Mostaru i gvardijan samostana

1931.-1936. zupnik u Medjugorju

1936.-1941. zupnik na Citluku

1941.-1943. gvardijan i zupnik na Humcu

1943.-1945. u mirovini na Humcu

14.veljace 1945. bacen u Neretvu u Mostaru.

Bio je vrlo civiliziran i naobrazen svecenik i pobozan redovnik.

Ugodan propovijednik, koji je prozivljavao ono sto je propovijedao. Narod ga je rado slusao, jer je emotivno govorio. Kao starjesina ostavio je iza sebe gradevinskih uspjeha.

Fra Andelko-Jure Nuic

Roden 10.IV.1908. u Drinovcima, od oca Ivana i majke Kate r. Simic.

Osnovnu skolu svrsio u Drinovcima, gimnaziju u Mostaru i Sirokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Breslawi (Njemacka).

Vojsku sluzio 15.V.-07.XI.1932. u Mostaru.

U Franjevacki red stupio na Humcu, 29.VI:1926. Zavjetovan jednostavno 30.VI.1927., svecano 02.VII.1930. Za svecenika zareden u Mostaru, 11.XII.1932.

1934. kapelan u Mostaru

1934.-1937. kapelan u Konjicu

1937.-1938. zupnik u Gorancima

1939.-1941. zupnik u Izbicnu

1941.-1943. kapelan u Citluku

1943.-1945. kapelan u Medjugorju

Ubijen u marsu smrti poslije 15.V.1945. Partizan ga htio premetnuti i opljackati, a on nije dopusti

Fra Nevinko-Andrija Mandic

Roden 04.III.1908. na Lisama, z. Siroki Brijeg, od oca Mirka i majke Marije rodene Coric.

Osnovnu skolu i gimnaziju svrsio na Sirokom Brijegu, bogosoviju u Mostaru i Fribourgu (Svicarska).

Vojsku sluzio 16.V.1934. - 16.XI.1934. u Zagrebu, te u travnju 1941. u Banjaluci.

U Franjevacki red stupio na Humcu, 29.VI.1926. Zavjetovan jednostavn 30.VI.1927., svecano 02.VII.1930. Za svecenika zareden 10.VI.1932.

1933.-1945. kateheta u Mostaru

11.II.1945. odveden s oltara, gdje je celebrirao, i ubijen.

Bio je naobrazen i suvremen svecenik i dobar katehetat.

Tjelesno njezna, a duhom neumoran. Svu je svoju brigu upregao da sto vise mladezi, ciji je bio duhovnik, ucini sretnom i odogojenom. Mladez ga je cijenila i njegove rijeci provodila u djelo.

Otrgnut je s oltara kojega se uvije cvrsto drzao.

Fra Ivo-Ivan Sliskovic

Roden 25.IV.1877. u Mokrom, z. Siroki Brijeg, od oca Jure i majke Mare r. Kraljevic (Matijevic).

Gimnaziju ucio 1891.-1895. na Sirokom Brijegu, bogosloviju 1895.-1901. u Mostaru i na Humcu.

Vojsku nije sluzio.

U Franjevacki red stupio na Humcu, 04.X:1895. Zavjetovan jednostavno 05.X.1896., svecano 03.XI.1900. Za svecenika zareden 22.XII.1900.

1902.-1903. kapelan na Humcu

1903.-1904. vikar na Sirokom Brijegu

1904.-1905. vikar na Humcu

1905.-1909. zupnik u Tihaljini

1909.-1916. zupnik u Bukovici

1916.-1919. gvardijan na Sirokom Brijegu

1919.-1942. zupnik u Kocerinu

1942.-1945. u mirovini na Sirokom Brijegu

07.II.1945. spaljen na Sirokom Brijegu.

Bio je svet covjek, primjer savjesnoga, "staroga hercegovackog fratra".

Bio je jednostavan, marljiv, siromasan i dugogodisnji pastoralac hercegovackog stada. I kad je dosao na Siroki Brijeg da se odmori od teskog i mukotrpnog rada i da se vise posveti Bogu zlocinacka ruka ga je usmrtila.

Fra Leonardo-Mijo Rupcic

Roden 29.IX.1907. u Hardomilju, z. Humac, od oca Mate i majke Marije r. Majic.

Gimnaziju ucio 1919.-1928. na Sirokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Lillu (Francuska) 1928.-1932., filozofski fakultet u Fribourgu (Svicarska), Parizu i Zagrebu 1933.-1939.

Vojsku sluzio u Mostaru. 01.VIII.1933.-29.VIII.1933.

U Franjevacki red stupio na Humcu, 29.VI.1925. Zavjetovan jednostavno 20.VI:1926., svecano 02.VII.1929. Za svecenika zareden 30.VIII.1931.

1939.-1945. profesor na Sirokom Brijegu

08.II.1945. odveden sa Sirokog Brijega prema Splitu i negdje na putu ubijen.

Bio je dobricina, savjestan svecenik redovnik, covjek i profesor.

Ovcica Bozja. Dusa Bozja koja je samom svojom pojavom zracila dobrotom. Bio je svet, ponizan, uzoran u svemu kolegama i dacima.

Kao profesor djelovao je uvjerljivo te su se daci stidjeli ako ne bi naucili zadanu lekciju.

Fra Ciril-Gabrijel Ivankovic

Roden 28.II.1878. u Rakitnu, od oca Mate i majke Cecilije r. Zovko.

Osnovnu skolu ucio u Raktinu, gimnazijiu na Sirokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru.

U Franjevacki red stupio na Humcu, 29.VIII.1894. zavjetovan jednostavno 29.VIII.1895., svecano 04.VIII.1899. Za svecenika zareden 12.VIII.1900.

1900.-1902. kapelan na Humcu

1902.-1904. kapelan i kateheta u Tomislavgradu

1904.-1906. zupnik u Bukovici

1906.-1907. vikar na Humcu

1907.-1910. zupnik u Seonici

1910.-1913. gvardijan i nadzupnik u Mostaru

1913.-1915. drugi mestar novaka na Humcu

1915.-1918, zupnik u Ruzicima

1918.-1919. kapelan na Posusju

1919.-1920. zupnik na Posusju

1920.-1921. zupnik u Roskom Polju

1921.-1928. vikar rezidencije u Tomislavgradu

1928.-1931. veletudinarius na Humcu

1931.-1937. predsjednik rezidencije u Slanom

1937.-1944. u mirovini na Humcu

1944.-1945. u mirovini u Gradnicima

10.II.1945. odveden iz Gradnica i negdje ubijen.

Ozbiljan svecenik. Paio je na sve sitnice novaka za vrijeme njihova novicijata na Humcu.

Bio je discipliniran sebi i drugima. Cesto je molio setajuci. Tako je drugima davao primjer molitve.

Nije se bavio tudim poslovima, samo je bio propovijednik Krista raspetoga.

Fra Fabijan-Jozo Kordic

Roden 06.III.1890. u Grljevicima, od oca Mate i majke Ande r. Cosic.

U Franjevacki red stupio kao tercijar u Zadru, 06.01.1907.

1919. krojac i vrtlar u Mostaru

1919.-1945. krojac i vrtlar na Sirokom Brijegu

08.II.1945. odveden sa Sirokog Brijega prema Splitu i negdje na putu ubijen zajedno s drugom bracom.

Bio je priprosti brat, humanoga, krscanskog i redovnickog zivljenja.

Frau Maksimiljano-Ljubo Jurcic

Roden 09.C.1913. u Ruzicima, od oca Joze i majke Matije r. Corluka.

Gimnaziju ucio na Sirokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Rimu (Antonianum).

U Franjevacki red stupio 29.VI.1932. Zavjetovan jednostavno 01.VIII.1933., svecano u Mostaru, 02.VII.1936. Za svecenika zareden u Mostaru, 12.VI.1938.

Kao pomocnik ucitelja i kapelan na Humcu strijeljan 28.I.1945. u Vrgorcu gdje je i pokopan.

Bio je svetac i mucenik.

nasa vrijedna Monika, uvijek ima nesto novo zaista se trudis svaka cast, to moze osoba samo koja ima previse ljubavi u sebi

Ana Petrovic je napisao/la:

previse ljubavi

Nije , ljubavi nije nikada previse ..

Da ljubav prema domovini i svim nasim zrtvama. Svojom mucenickom smrcu hercegovacki fratri su potvrdili ispravnost starokrscanske poruke da je krv mucenika sjeme novih krscana.
Kako je Blazeni Alojzija Stepinca dao izjavu, upucena partizanima/komunistima i masonima, "Vi ste ucinili fatalnu pogresku, sto ste pobili svecenike. Narod vam to nece nikad zaboraviti".

Buduci da je Davidov otac Stanko Nizic mucki ubijen od strane UDBE, osijecam potrebu, a poradi upoznavanja sire javnosti, prenijeti nekoliko isjecaka vezanih za pokojnog Stanka:

Izravna žrtva jugoslavenskog režima u Švicarskoj bio je hrvatski politički emigrant Stanko Nižić, mučki ubijen 1981. na svom radnom mjestu u hotelu u Zürichu. Nižić je rođen 1951 . godine u Crvenom Grmu (općina Ljubuški), u Švicarskoj je proveo 13 godina, neskriveno se zauzimao za slobodnu hrvatsku državu, a pokopan je u Dietikonu.
U noći, 24. kolovoza 1981., ubijen je samokresnim hicima iz najneposrednije blizine, na svom radnom mjestu u zuriškom hotelu Kindli. Kao i u mnogim drugim slučajevima, glavni doušnik u blizini Stanka Nižića bio je agent splitske Udbe "Šimun". On je, preko Blagoja Zelića, Udbi dojavljivao stvarne i izmišljene namrjere Stanka Nižića, među ostalim da planira ubojstve Josipa Broza Tita i da nabavlja diverzantski materijal za izvodenje diverzantsko-terorističkih akcija u Jugoslaviji. Te su prijave Nižića dovele na vrh Udbine liste za odstrijel i na kraju ga stajale života.
Prema izjavama visokih dužnosnika SDS-a, u likvidaciji Stanka Nižića sudjelovali su suradnici Udbe pod pseudonimima "Pitagora" i "Cico 2".
Na zahtjev rodbine pok. Stanka Nižića Komisija je, u suradnji s Klubom hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Generalnim konzulatom RH u Zuerichu i Županijom hercegovačko-neretvanskom u FBiH, organizirala prijenos njegovih posmrtnih ostataka iz Švicarske u Domovinu.
Prijenos posmrtnih ostataka pok. Stanka Nižića popratila je jedna posebnost, a radi se o tome da je u cijeloj povijesti Kantona Zuerich, koji ima vrlo stroge propise o "brizi za grobnu tišinu preminulih", ovo tek drugi slučaj odobrenja ekshumacije i prijenosa nečijih posmrtnih ostataka. U odluci poglavarstva Grada Dietikon kod Zuericha, na čijem su gradskom groblju bili pokopani posmrtni ostatci pok. Stanka Nižića, stoji: "U Gradu Dietikonu do sada nije poznat nijedan slučaj ekshumacije. U cijelom Kantonu Zuerich poznat je jedan slučaj ekshumacije, odobren zbog posebnih obiteljskih razloga. U ovom slučaju ne radi se samo o posebnim obiteljskim razlozima, već i o činjenici da je preminuli bio na glasu kao borac za nezavisnu hrvatsku državu te je stoga danas smatran nacionalnim herojem. Zbog toga treba biti pokopan u svojoj Domovini. Prilikom odlučivanja između propisa o brizi za grobnu tišinu i hrvatskih nacionalnih interesa, mora se uzeti u obzir da pokop preminulog 1981. nije bio moguć u njegovoj Domovini, te da njegovi roditelji nisu mogli biti nazočni pogrebu u Švicarskoj. Zbog toga se ovom zahtjevu udovoljava u smislu posebnog odobrenja".
Ekshumacija posmrtnih ostataka pok. Stanka Nižića izvršena je 29. lipnja 1999., a ispraćaju posmrtnih ostataka pok. Stanka Nižića u Domovinu bio je nazočan generalni konzul RH u Zuerichu, gospodin Slavko Novokmet.
Pokop posmrtnih ostataka pok. Stanka Nižića obavljen je 11. srpnja 1999. na mjesnom Groblju Svetog Ivana u Crvenom Grmu kod Ljubuškog. Pogrebu su bili nazočni predstavnici državne Komisije za utvrdivanje ratnih i poratnih žrtava, Županije hercegovačko-neretvanske, Općine Ljubuški i Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, kao i suborci i prijatelji pok. Stanka Nižića iz Domovine i emigracije.

Davide, mozes biti ponosan na svoga cacu, hrvatskog viteza.
A ti viteze Stanko, pocivaj u miru Bozjem...



Da život piše najzanimljivije životne priče, potvrđuje priča 27-godišnjeg Davida Demiana Schärera. Naime, David je rođen u Švicarskoj u naizgled savršenoj i sasvim normalnoj obitelj, no tek prije nekoliko godina saznao je da je posvojen te da roditelji s kojima je živio nisu i njegovi biološki roditelji. Iznenađen informacijom, David se odlučuje na potragu za svojim biološkim roditeljima i odgovorima na pitanje otkud je, gdje su njegovi korijeni. Potpuno sam se uputio u gradski arhiv, gdje je mjesecima istraživao svoj podrijetlo i otkrio kako obitelj njegovog oca živi u Ljubuškom, u Bosni i Hercegovini.

“Kad sam saznao da sam posvojen, odmah sam odlučio započeti potragu za svojim biološkim roditeljima. Želio sam znati tko sam i otkud dolazim. Otišao sam u gradski arhiv i tražio dokumente koji bi odgovorili na sva pitanja o mojim roditeljima”, rekao nam je David.

Otac hrvatski domoljub

U srpnju prošle godine David je napokon i pronašao željene informacije. Uz pomoć službenika u gradskom arhivu u Zürichu našao je podatke o svom ocu. “Pregledavao sam mnogo kutija iz arhiva i napokon sam pronašao ono što sam tražio. U jednom dosjeu su bili dokumenti o mom ocu i njegovoj obitelji. Među njima je i bila fotografija mog oca. Kad sam je ugledao, šokirao sam se. Osjećaji koji su me u tom trenutku preplavili ne mogu se opisati riječima”, priča David. Tada je David saznao da se njegov otac zove Stanko Nižić. O Stanku nam je nešto više rekao njegov suborac iz emigracije Slavko Grubišić. “Hrvatskog domoljuba Stanka Nižića upoznao sam u Švicarskoj, na Marijinu hodočašću. Od tada smo imali jaču suradnju i povjerenje na planu hrvatske oslobodilačke djelatnosti”, priča nam s posebnom nostalgijom Grubišić. Stanko Nižić je tih 1980-ih djelovao na području Švicarske preko Hrvatskog radničkog saveza. Bio je jako obrazovan, marljiv i odan prijateljima i domovini Hrvatskoj. Osim toga, bio je jedan od urednika “Hrvatske revolucije”. No, 23. kolovoza 1981. Stanko biva ubijen, pod još nerazjašnjenim okolnostima. Tada još nitko nije znao da je Stanko imao djevojku koja je bila u drugom stanju, tako da nitko nije ni pomišljao na to da je ostao Stankov potomak iza njega. Davidova majka, tada mlada žena iz Bjelovara, nakon smrti Stanka doživjela je slom živaca i liječnici su joj savjetovali da dadne dijete na posvojenje. Iako je pokušavala u nekoliko navrata uzeti Davida natrag, njegova biološka majka gubi svaki kontakt s njim kad je on bio usvojen.

Majku sreo prošli tjedan

S majkom se po prvi put susreo prošli tjedan u 27. godini. “Kad sam saznao sve informacije o svom ocu, malo sam se prepao i dvoumio što da dalje radim. Ipak sam se odlučio poslati pismo svom ujaku u Kanadi, čiju sam adresu našao među dokumentima u arhivu”, rekao je David. Nakon što je poslao pismo stricu Blagi Nižiću u Kanadi, u samo 10-ak dana David je saznao da ima veliku obitelj u Kanadi, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. “Jednog dana je došao moj otac s pismom u ruci i rekao nam kako imamo rođaka u Švicarskoj za kojega nitko nije znao”, kaže Davidov rođak Eugen Nižić. Davidu je jedina želja saznati tko je ubio njegova oca, no to će ostaviti za kasnije jer sada želi uživati s obitelji.

http://www.ljportal.com/images/stories/novo/srpanjkolovoz/novo/pronasaoobitelj.jpg