'Znate li vi što znači pozvati branitelje na oprost, koliko je to velika stvar'
da Sudac u propovijedima nerijetko spominje nacionalne vrijednosti i ističe njihov značaj, Valdec kaže:
— Mnoge razbjesni njegovo domoljublje, no činjenica je da Zlatko Sudac iznimno cijeni hrvatske branitelje, a posebno generala Antu Gotovinu. Pa da takvima dodatno dignem tlak reći ću kako je, dok sam bio u Betaniji, stotinjak Amerikanaca molilo za Antu Gotovinu zajedno s nas desetak Hrvata te kako je većina njih na našu zamolbu emailom i poštom svojim prijateljima razaslalo peticije koje šalju svojim kongresmenima. Na moj e-mail svakodnevno stižu njihova pisma u kojima se raspituju o situaciji u Hrvatskoj i obavještavaju o tome kako su poslali peticiju. Zar i to nije čudo? Trebalo je vidjeti stotinjak Amerikanaca koji do tada nisu znali niti riječ hrvatskoga kako na odlasku iz Betanije skladno pjevaju "Bože, čuvaj Hrvatsku". Mi Hrvati, uvjeren sam, još nismo ni svjesni koliko smo sretni što imamo Zlatka Sudca.
Upravo je nacionalni naboj Sudčevih propovijedi postao duhovnom hranom tisućama hrvatskih branitelja, ratnih invalida, stradalnika Domovinskog rata, a mladi župnik središnjom figurom oko koje se okupljaju i kojem bezrezervno vjeruju. I sam Sudac, čini se, iznimno emotivno proživljava sve današnje dvojbe sudionika Domovinskog rata, pa je na posljednjoj svetoj misi koju je predvodio za branitelje u Zagrebu, doslovce lica zgrčenog od boli i plača zavapio:
— Svaka im čast. Svaka čast onima koji su ostali tamo negdje, kojima se ni groba ne zna. Ti ljudi nisu kalkulirali s Bogom. Lako je onima koji nisu nikoga izgubili svisoka mahati. Da jesu, drukčije bi danas razmišljali. A mi, kao da se sramimo biti Hrvati. Ne. Trebamo biti ponosni. I ja u Americi kada govorim, ma govorim i govorit ću na svojem, hrvatskome jeziku, pa neka prevode na engleski — grmio je Sudac pred 15.000 duša, uglavnom branitelja, ratnih invalida, obitelji stradalih, svih čija je očekivanja izigrala i ona i ova vlast, gurnula ih u zapećak i više ili manje ušutkala. A velečasni Sudac ih cijeni i voli sve jednako, i to im je, čini se, iznimno važno. Priča se da je za svetu misu za domovinu koja bi se trebala održati idućeg vikenda u Vukovaru, interes vjernika golem.
Braniteljima je važno što su kod velečasnog dobrodošli i njihovi generali, danas uglavnom umirovljeni, časnici koji su svi do jednoga posjetili Sudca i razgovarali s njim. No, poseban tretman, doznajemo, kod velečasnog ima general Ante Gotovina. To, doduše, nimalo ne čudi ako se zna da je Gotovina mnogo vremena proveo razgovarajući sa Sudcem, ispovijedao mu se, a po Božji blagoslov u Betaniju vodio i mnoge svoje vojnike. Štoviše, haška optužnica protiv Gotovine jedina je uspjela "natjerati" velečasnoga da se prvi i posljednji put obrati hrvatskoj javnosti sa svoje američke turneje. Naime, Sudac je iz Amerike odlučio staviti svoj potpis uz još 299 hrvatskih uglednika koji su zatražili od Vlade obustavu kaznenog progona genarala Gotovine, i to potvrdio u izjavi za Informativnu katoličku agenciju. Branitelji koji posjećuju Sudčeve seminare svjedoče kako generala Gotovinu Sudac nerijetko uspoređuje sa samim Isusom Kristom, tumačeći kako general trenutačno nosi križ cijele naše nacije.
— Istina, velečasni zna napominjati kako Ante sad sam nosi križ svih Hrvata — potvrdio nam je jedan od bliskih prijatelja Zlatka Sudca.
No, kao najvažniji trenutak Sudčevih propovijedi sudionici i stradalnici Domovinskog rata istaknut će trenutak koji, čude se, nijedan od domaćih medija nije ni komentirao. Zlatko Sudac, naime, sve je njih pozvao da — praštaju.
— Znate li vi što znači pozvati te ljude na oprost, koliko je to velika stvar — glasno razmišlja umirovljeni general zbora Ante Roso, koji je u Betaniji kod velečasnog proveo pet dana. Sudčeva Betanija dojmila ga se, kaže, kao kršćanski centar koji služi evoluciji općeg dobra, u kojem se horizonti šire, za razliku od sektizma, koji, kaže Roso, "zatvara" ljude.
— Zlatko je jedina renesansna osoba u Hrvatskoj, a jedino renesansa duha otvara perspektivu da se suočimo sami sa sobom, da postanemo svjesni svojih mogućnosti, svoje zbilje. On je prije svega čovjek vjere, svećenik, a svećenik i vojnik su zvanja, ne zanimanja. Svećenici i vojnici služe samo Bogu i narodu. Tu nema mandata, to su sakralna načela kojih se valja držati. Sudac ne prihvaća duhovnu statiku i to je jako važno. Vjeru treba imati golemu kao planinu i za nju, ako treba, izgorjeti kao svijeća na oltaru. Velečasni Zlatko zna i osjeti ljude, suvremen je čovjek, ne pripada srednjemu vijeku, a poznavati ga i slušati, doista je veliko iskustvo. Rijetki su takvi ljudi i on je zapravo naš duhovni heroj. Domovina ima svoje heroje, ali mora imati i duhovne. Takvi su bili pokojni kardinali Stepinac i Kuharić, koji su bili tu u najkritičnijim trenucima. To su osobe koje ne dezertiraju svoja zvanja ("znanja" piše u izvorniku, op.), koje ostaju vjerne načelima po svaku cijenu. Zlatko je osoba koju duboko i iskreno pogađa realnost, sudbina hrvatskoga naroda — tumači general Roso.
Nakon slušanja Sudčevih riječi, pojašnjava Roso, čovjek jednostavno mora spoznati da uvijek postoji alternativa kako bi postali bolji.
— Uvijek je moguće više se i kvalitetnije posvetiti sebi i svojim bližnjima. No, Sudac ne nameće receptualnost, nego ostavlja svakome da to najbolje sam spozna — kaže general koji je, tvrdi, oduvijek bio religiozan. Njegova biografija, burna životna priča istinskog političkog emigranta i pripadnika Legije stranaca, uvijek jednako čvrstog i odlučnog ratnog vođe tisućama hrvatskih vojnika, nema sumnje, danas sasvim sigurno ne bi bila jednaka da nije bio vođen čvrstom vjerom.
No, rat je daleko iza nas, a renesansa duha cijelog društva trebala bi biti zajednički imperativ. Zlatko Sudac, složili su se svi naši sugovornici, trenutaćno je jedini čovjek koji je može potaknuti. •
http://www.exdeo.com/Sudac/Arena/2182-2-12_Gotovinah.php
Naslov: Sudac i Branitelji 
sri oľu 25, 2009 6:04 pm![[Vrh]](https://2img.net/s/t/12/98/13/i_up_arrow.gif){kind=icon}
Mnogi branitelji su nasli utjehu u Bogu nakon njegovih molitvi, propovijedi i pjevanja.
